Svi već znate koliko volim Filipine i Filipince, no ja, vjerojatno za razliku od većine turista, volim i Manilu. I u mnogim ćete vodičima, putopisima i blogovima pronaći priče koje govore o Manili kao dvadeset milijunskoj grdosiji kaosa u kojoj je i jedan dan previše. Počevši od gužvi u prometu preko visoke stope kriminaliteta do strašnog siromaštva koje tjera suze na oči. I sve je to istina – no, Manilu svejedno treba doživjeti!
Prometne gužve
Prometnu gužve kao u Manili ne možete iskusiti nigdje drugdje. OK, vjerojatno većina ljudi to ni ne želi te će im pozliti i od same primisli da kada se uputite do aerodroma ne znate hoće li vam trebati sat vremena ili sedam sati. To se u Manili jednostavno ne može znati. Ali to je Manila – i treba je doživjeti.
Najsigurniji smještaj
Je li Manila opasna? Da, naravno, ali uz dozu zdravog razuma vrlo su malene šanse da će vam se išta lošeg dogoditi. Metro Manila je područje koje obuhvaća sedamnaest gradova u čijem urbanom području živi preko dvadeset milijuna ljudi te je već kod odabira smještaja potrebno biti ‘mudar’. Najsigurniji ‘grad’, zapravo su to danas već milijunski kvartovi, je Makati – perjanica razvoja i poslovna četvrt koja vrvi neboderima, bankama, hotelima, šoping centrima, a gotovo je cijeli u vlasništvu obitelji Ayala, najbogatije filipinske obitelji.
Koji hotel ili hostel izabrati?
Hotela ima za svačiji džep, no moja je preporuka maleni hostelčić u srcu Makatija. Cijene su ‘hostelske’, pozicija odlična, a osoblje, kao i većina Filipinaca, izuzetno ljubazno i uslužno.
Hilik hostel nalazi se na prvom katu zgrade točno preko puta A-Venue malla na Makati aveniji, a odmah preko ceste je maleni trgić na koji će vas svake večeri mamiti miris odličnog food marketa. Ako želite nešto ‘po domaće’ obavezno probajte odojak ili pork sisig, bude li vam do nečeg autohtonog filipinskog. Oni hrabriji mogu početi s ražnjićem od pilećih crijeva, a tko zna što ćete nakon toga još poželjeti kušati. Cijelu večer na malenoj pozornici svira bend, ekipa je vesela, pričljiva, miješana – stranci i domaći. Cijena svih piva je 50 pesosa, a San Mig Pilsen za 35 pesosa pronaći čete na terasici desno od night marketa (50 php = 1 eur). Par ulica dalje možete se ‘naluknuti’ u neke od barova s djevojkama ili odgledati ‘midget boxing’ meč. Tamo je cuga nešto skuplja. ;)
Kad vam dosadi spomenuti night food market protegnite noge Makati avenijom do Greenbelt shopping centra koji je udaljen tek nešto manje od dva kilometra od A-Malla i Hilik hostela, a tamo je bogata ponuda restorana. Možete i taksijem, no vjerojatno ćete brže stići pješice. :)
Nije nikakav ‘grijeh’ pojesti tamo, zapravo – budući da oni obožavaju provoditi slobodno vrijeme u mallovima to je baš u filipinskom duhu. Vjerojatno se iz tog razloga četiri od jedanaest najvećih šoping centara u svijetu nalazi baš na Filipinima!
Kako god, u Makatiju sigurno nećete biti gladni jer, osim već spomenutih opcija, vrvi od restorana brze prehrane poput Mcdonald’sa, Burger Kinga, KFC-a, Wendy’s i neizostavnog domaćeg fast fooda – Jollibee’s. Svakako probajte njihov ‘Cheezy Bacon Mushroom Champ’ – bolji je, sočniji i kaloričniji od svih big macova i whoopera zajedno.
Vidite – mislio sam na sve – sada kada ste siti, na sigurnom i u ne preskupom smještaju vrijeme je za razgledavanje ostatka glavnog grada Filipina, no o tome u idućem postu. A sad još nešto, također vrlo bitno.
Kako do Hilik hostela?
Nakon što sletite u zrakoplovnu luku Ninoy Aquino najbolja opcija je taksi. Možete biti bedasti i prihvatiti ponudu prvog taksista koji vam priđe ili otići do taksi štanda s fiksnim cijenama gdje ćete prijevoz do A-Malla (da, baš tako recite – za njega svi znaju, iako – začudit ćete se – riječ je o vrlo malenom šoping centru) platiti nekih 370 pesosa.
Treća i najjeftinija opcija je ‘dignuti’ se još kat gore – s ‘Arrivals’ na ‘Departures’ – i uhvatiti jedan od bijelih taksija koji je baš ostavio putnike. Taksist će vam biti zahvalan, vožnja do Makatija koštat će vas oko 200 pesosa i vjerojatno vam se putem ništa neće dogoditi. ;)
Molba za kraj – pozdravite Roberta!
I još nešto – ako stvarno poslušate moj savjet i odete do Hilika – pozdravite mi lijepo Roberta (od ‘Ivan from Croatia’). On radi i živi u hostelu, skroz će vam biti u na usluzi, a sigurno će mu biti drago da sam mu poslao još jedne goste. ;)
