Priča s ‘Killing fields’ u Kambodži – Drvo, svjedok strašnog genocida!

Jeste li čuli za ‘killing fields’ u Kambodži? Naslovna fotografija i priča vezana uz nju vrlo je tužna, stoga oni koji se ne žele rastužiti neka ne čitaju dalje.

Evo me nedaleko glavnog grada Kambodže – Phnom Penha na mjestu koje se zove ‘Killing field’. U toj zemlji postoje stotine takvih polja, gdje su za vrijeme režima Pola Pota i Crvenih Kmera (1975.-1979.) pobijene stotine tisuća nevinih. Točan broj zapravo nije poznat, ali negdje oko dva milijuna ljudi – trećina stanovništva te zemlje!

Pobijeni su samo zato što se nisu slagali sa suludom idejom agrarne reforme. Zamisao Pola Pota bila je zapravo agrarna utopija koja će biti samodostatna i u kojoj će se sve vrtjeti oko poljoprivrede (Kambodža je tih godina proizvodila ogromne količine riže koju je uglavnom izvozila u Kinu – istovremeno su njezini stanovnici dobivali vrlo malo te riže), i to poljoprivrede koja se ne temelji na suvremenim strojevima, već na najobičnijem fizičkom radu, koji je trajao i po 12 sati dnevno!

U zemlji je proglašena nulta godina, posve je ukinuto privatno vlasništvo, obrazovni sustav (jer se smatrao kontrarevolucionarnim oruđem – jedina potrebna edukacija bila je ona u praktičnim poljoprivrednim vještinama), novac (budući da je sva ekonomija bila pod kontrolom države koja je stanovnicima davala minimum za zadovoljavanje njihovih osobnih potreba, novac nije bio potreban), religija (hramovi i pagode pretvoreni su u skladišta, žitnice ili jednostavno razoreni).

Državi je promijenjeno ime u Demokratska Kampućija, iako je ona zapravo postala golemi konclogor. Režim Crvenih Kmera bio je strogo antiintelektualistički. Ubijeni su svi koji su bili visokoobrazovani – liječnici, inženjeri, učitelji, tko je studirao, tko je govorio strani jezik, čak i tko je nosio naočale. Ubijeni su po kratkom postupku. To je išlo toliko daleko da su Crveni Kmeri angažirali slijepce da pipajući nosne hrskavice pojedinih ljudi utvrde jesu li dotični možda nosili naočale.

Osim eliminacije svih protivnika režima, stvarnih ili fiktivnih, eliminirane su najčešće i njihove obitelji. Prema jednoj od parola Crvenih Kmera u to doba, ‘Bolje greškom ubiti nevinoga, nego greškom dopustiti da krivac preživi.’ Druga parola je bila – ‘Ako ubiješ sve članove obitelji, ne ostaje nitko tko bi se mogao osvetiti.’ Grozno!

Egzekucije su se vršile pod okriljem noći, a kako se ne bi čuli krici žrtava, to bi se maskiralo glasnom glazbom iz zvučnika, te zvukom dizelskih generatora.

Budući da su metci bili vrijedni, pogotovo uslijed izolacije države, manje od 30% žrtava je strijeljano. Ostali su uglavnom ubijani udarcima u glavu ili bi im bilo prerezano grlo. Za to su se koristili vrlo oštri komadi palmine kore.

Zamislite – sve se to događalo u drugoj polovici sedamdesetih godina prošlog stoljeća! Čak i danas kada pada kiša na tim se mjestima mogu vidjeti kosti ili komadi odjeće kako vire iz zemlje.

I sad se vraćamo na naslovnu fotografiju. Budući da su ubijali sve članove obitelji, ubijani su i oni najbespomoćniji – djeca i male bebe. Mučitelji bi ih jednostavno zavitlali u drvo da im popucaju kosti lubanje.

Zatim bi ih bacili u jarak. Ima mnogo takvih stabala u Kambodži, a ovo je samo jedno od njih, na kojem su ubijene stotine nevine dječice.

Sada se možete isplakati…


 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Ivan Bengeri (@idemo_putovati)

Za još priča, fotografija i savjeta s mojih putovanja zapratite @idemo_putovati!

… a kako bi na mail primali slične priče, informacije, savjete, ali i preporuke za povoljna putovanja upišite se na moj newsletter koji prati preko 18.000 zaljubljenika u putovanja:


Sviđa ti se sadržaj? Podrži Ivan Bengeri na Patreonu!
Become a patron at Patreon!