Blog posts

Slovenija: ‘Gremo na Dolenjsko!’ … ma, to je odmah tu preko granice!

Slovenija: ‘Gremo na Dolenjsko!’ … ma, to je odmah tu preko granice!

blog

Jedan od posljednjih, i još donekle, toplih jesenskih vikenda iskoristio sam za skok do Slovenije. I to odmah tu preko granice, nedaleko Zagreba – do Dolenjske!

Zemljopisno se Dolenjska, danas neslužbena pokrajina u Sloveniji, smjestila između Save na istoku te Kupe na zapadu, a proteže se od granice s Hrvatskom do Ljubljanske kotline. U želji da dočaram šarm i ljepotu te ponudu kraja koji je na manje od sat vremena vožnje od Zagreba odlučio sam da onaj dio Dolenjske prema Ljubljani i Kupi (Metlika) ostavim za neku drugu prigodu.

Čekajući da se digne jutarnja magla kavicu sam popio u Hotelu Šport u Otočecu. Dok se bijela maglena zavjesa polako tanjila prolunjao sam po hotelu te otkrio da je cijeli hotel uređen tako da sobe aludiraju na razne sportove – u foajeu na prvom katu nalazi se čak vreća za boksanje, a uz to u svakoj sobi je i sprava za vježbanje. Iza hotela nalazi se biodinamički vrt kojem posvećuju mnogo pažnje, a kako kažu – povrće i salate koje poslužuju u hotelskom restoranu ubrane su u vrtu. Pohvalno!

Ipak, nakon što izađete iz sportskog u hedonističko raspoloženje hotel koji će vam biti znatno interesantniji nalazi se tek par minuta šetnje niže, na otočiću sred rijeke Krke. Zapravo, želite li se na koji dan se osjećati poput srednjovjekovnog viteza ili princeze u dvorcu hotel Grad Otočec je odredište za vas! Kako i priliči pravom dvorcu, dašak luksuza osjeća se na svakom koraku – hodnicima, sobi, šetnici, restoranu te kušaoni vina (vinskom tornju). Potvrda tome je i činjenica da je Grad Otočec član prestižnog udruženja hotela i restorana Relais & Châteaux.

Zamišljajući sebe u oklopu kako se hrabro na viteškom turniru borim za naklonost neke djeve pomalo sam i ogladnio. Vrijeme će ručka! Kuda krenuti? Iako je u vrijeme boravka u Dolenjskoj i u Sloveniji bio tjedan restorana odlučili smo taj doživljaj ostaviti za kraj dana.

Ručat ćemo u prirodi – svima se svidjela ideja piknika u hladovini starog hrasta! U Hrvaškem Brodu dočekala nas je gospođa Andreja Stanković, svestrana pčelarica i vrhunska domaćica. Svjež zrak, jesensko sunce te slasni domaći specijaliteti kojima nas je ponudila lagano su nas uspavali, no vremena za dug odmor nismo imali.

Želite li i vi preko granice doživjeti nešto slično – moguće je naravno. Kontaktirajte gospođu Andreju (Zavod Čebela) i najavite se!

Šetnjom uz potok krenuli smo do Kočevskog roga i Baze 20, lokacije navrh brda gdje su se u šumi u barakama za vrijeme II. svjetskog rata skrivali i djelovali članovi Izvršnog odbora Oslobodilačke fronte, tj. vođe partizanskog pokreta Slovenije. Baza 20 je jedino sjedište bilo kojeg pokreta otpora u Europi izgrađenog na ovaj način i važan je spomenik slovenske državnosti. Ako ste fanovi takvih lokaliteta, uživat ćete u istraživanju te slušanju odličnog vodiča, a ako i niste godit će vam šetnja šumom dok razmišljate o tome što bi mogli naručiti za večeru. Zaključak da li sam ljubitelj partizanskih spomenika ili sam uživao u prirodi maštajući o večeri prepustit ću vama.

Korak po korak, mic po mic, i stiglo nam je vrijeme večere. Tjedan je restorana u Sloveniji te smo svoja nepca i želuce odlučili prepustiti u spretne i iskusne ruke Roberta Gregorčiča u njegovom restoranu – Herbelier Oštarija u Dolenjskim Toplicama. Nismo pogriješili, vraćam se sigurno!

Mrak je već dobrano obgrlio Dolenjsku, spavat ćemo u obližnjem hotelu Balnea Superior koji nudi svim osjetilima vrlo ugodno, umjetničko okruženje i raznovrsne wellness sadržaje. Na moto hotela ‘udružiti izvrstan smještaj i povezanost s prirodnom’ podsjećat će vas gomila sitnih detalja na svakom koraku od recepcije do kreveta u sobi. No, iako malčice umoran, krećem prema SPA centru hotela. Gotovo da su me morali istjerati pred zatvaranje, zaboravio sam na vrijeme od guštanja.

Iduće jutro nakon doručka krećemo prema Kozjanskom parku, jednom od najstarijih i najvećih zaštićenih područja u Sloveniji izuzetne biološke raznolikosti. Brežuljci i sela kozjanskog kraja podsjetit će vas na zagorske brege. Ništa čudno, hrvatsko Zagorje odmah je preko granice.

Stajemo pred dvorcem Podsreda na vrhu brdu, a snažan vjetar natjerao nas je da odmah potražimo zaklon unutar zidina. Utvrda iz 12. stoljeća i danas sjaji u svojoj punini i skladu s okolinom. U najstarijem dijelu danas je stalna izložba jednog od najpriznatijih slovenskih slikara – France Slanea. Budući da se Podsreda nalazi na marijanskoj hodočasničkoj ruti od Mariazell u Austriji do Marije Bistrice duže sam se zadržao u sobi posvećenoj hodočašćima u Europi. Ipak sam prošle godine pješice prošao 800 kilometara Puta sv. Jakova do Santiaga. Nisam mjerio štopericom, no vjerujem da sam još i više vremena proveo na tavanu u zanimljivo uređenom galerijskom prostoru gdje je trenutno postavljena izložba fotografija pod nazivom Magična priroda. Divnih li prizora ovjekovječenih objektivom fotoaparata!

U nizini, nekoliko kilometara od dvorca naišli smo na pravu feštu. U Podsredi je bio festival jabuka. Popili smo kavu u lokalnom kafiću i prozujali između mnogobrojnih štandova. Zanimljivo, pitu od jabuka sam tek probao na licu mjesta, a za ponijeti kući kupio špek i kobasice ‘Kmetije Pribožić’ (prodaju svoje proizvode i na zagrebačkom Dolcu!).

Uslijedila je još jedna kratka vožnja očaravajućim brežuljcima do Čebelarstva Kozmus u Plištanju. Dr. Peter Kozmus je vrstan stručnjak i autoritet u pčelarstvu na svjetskoj razini te je bio užitak učiti od njega o pčelama i medu. Naučio nas je i kako razlikovati kvalitetan med od različitih podvala kojih je sve više, nažalost, na policama trgovina. Za vrijeme degustacije najviše me oduševila ideja i okus – Medokrema! Mmm…

Za kraj dana ostavili smo posjet Termama Olimia i kasni ručak u restoranu Lipa, koji ponosno nosi oznaku ‘100% gluten free’. Ovdje sam se također odlučio za menu prigodom tjedna restorana – i nisam pogriješio! Fotke izvrsnog bezglutenskog ručka su na kraju teksta, a za iskustvo boravka u Termama Olimia još ćete malo pričekati. Ovog puta jednostavno nije bilo vremena za još jedno noćenje u Sloveniji, no vjerujem da hedonist u meni neće dozvoliti da 2020. protekne bez bijega na koji dan u tu wellness oazu.

About the author