U malom selu Santa Fe, na četiri sata vožnje autobusom od Cebu City-a te još sat i pol trajektom, situacija je ovakva:
U mjestu koje je prošle godinu snažan tajfun Yolanda gotovo izbrisao s lica zemlje (90% kuća ostalo je bez krova) život se vraća u normalu. Obnavlja se i gradi (ništa spektakularno, vidite po slikama… ali zidaju novu tržnicu, radovi na crkvi su pri kraju, “resorti” su obnovljeni, ostale su samo sitnice). Turista gotovo da i nema, plaža je uvijek prazna – predivno! Doduše, sezona ovdje počinje tek pred Božić, ali vjerujem da ni tada nije krcato. Totalna suprotnost od najpopularnije party destinacije u zemlji – Boracaya.
Selom se muva jedno dvadesetak stranaca, expata… koji su se izgleda jednostavno zaljubili u tu mirnoću koju, osim vrućine, udišete svakim novim korakom. Shvaćam ih. Neki su otvorili bar ili vode mali resort na plaži, a većina je samo odlučila ovdje provesti ležerno ostatak života. Gotovo svi imaju žene ili cure Filipinke (vjerojatno to, hoćeš-nećeš, dođe kad se odlučiš preseliti ovdje :)) Uglavnom, nakon tri dana sve ih već upoznate i često susrećete. Dnevni ritam im je pravi ‘siesta style’. Ujutro, oko 10h, doručak u nekom od barova i restorana (ima ih svega pet ili šest u centru i, pogađate, nisu dupkom krcati), oko 13h obično počinje druženje (dosta ih dolazi na lijepu terasu resorta gdje sam i ja smješten na partiju karata ili biljara), a navečer redovito koja piva u nekom od barova.
Domaći ljudi s otoka – predivni, ljubazni i veseli. Puno je djece. Iako mjesto za naše pojmove djeluje poprilično jadno nigdje se ne zamjećuje ona bijeda, od koje ti jednostavno krenu suze, kao u nekim predgrađima Manile ili Cebu City-a. Turista je čini se kroz godinu taman toliko da većina obitelji na razne načine zaradi pokoji pesos. Neki prevoze ljude sa svojim triciklima ili mopedima, drugi im peru veš, ima par dućančića… Sve to mogu zahvaliti predivnim plažama koje okružuju otok, no siguran sam da zbog svoje prometne izoliranosti usprkos svim ljepotama Bantayan još godinama neće biti krcat turistima.
I to je dobro, zaista je prekrasno ovdje. Moj boravak se od planirane dvije noći već produžio na pet dana. Tko zna, možda se jednom i vratim… Na duže… Ili za stalno! Uglavnom, sada znam odgovor na pitanje gdje bih htio živjeti – Filipini, mali otok Bantayan, seoce Santa Fe! No, tad si moram nači neku Filipinku jer me i sad već nakon samo par dana smatraju čudakom… :)