Aralsko jezero (Aralsko more) – Simbol uništenja planete od ljudske ruke

Aralsko jezero, poznato i kao Aralsko more, nekada je bilo četvrto najveće jezero na svijetu. Danas je ono simbol jedne od najvećih ekoloških katastrofa uzrokovanih ljudskom rukom.

U samo nekoliko desetljeća gotovo je potpuno nestalo, a područje na kojem se nekada nalazilo pretvorilo se u pustinju. Ono što je nekada bilo ogromno unutarnje more u središnjoj Aziji danas je jedno od najdramatičnijih upozorenja kako ljudske odluke mogu promijeniti cijeli ekosustav.

16. lipnja 2022. godine; Već desetak dana putujem Uzbekistanom, a danas sam stigao do obale Aralskog jezera, barem onoga što je još od njega ostalo. Kilometrima do ovdje nema ničega, prvi grad – Muynak, nekadašnja luka i ribarsko mjesto, sada je groblje brodova. Gradić još postoji, no izgleda pomalo apokaliptično.

Groblje brodova

Fotografije zahrđalih brodova u pijesku pored bivšeg lučkog i ribarskog grada Muynaka simbol su uništavanja prirode. Nekada je ovdje bila obala Aralskog jezera, a danas groblje brodova.

Gdje se nalazi Aralsko jezero?

Aralsko jezero nalazi se između Kazahstana i Uzbekistana u središnjoj Aziji. Nekadašnje Aralsko more bilo je jedno od najvećih jezera na svijetu, a danas se njegovi ostaci nalaze uglavnom na području Kazahstana dok je veći dio nekadašnjeg dna u Uzbekistanu pretvoren u pustinju Aralkum.

Kako doći?

Od Munyaka, nekadašnje obale – do obale danas ima nekih 250 km čistog ‘off roada’. Ako se pitate kolika je cijena i kako doći do Aralskoj mora u Uzbekistanu – dvodnevno drndanje u džipu i vozača platio sam nekih 500 dolara – kreće se iz Nukusa, glavnog grada autonomne republike Karakalpakstan.

Zašto nestaje Aralsko jezero?

Ako se pitate što se dogodilo s Aralskim jezerom i zašto je gotovo nestalo, odgovor seže u razdoblje Sovjetskog Saveza i ogromne projekte navodnjavanja u središnjoj Aziji.

Sada vode nema već desetljećima. 1990. godine dogodilo se ono čega su se svi pribojavali, nivo jezera je drastično pao i ono se prepolovilo na dva dijela. Nekada četvrto jezero po veličini na svijetu ostalo je bez 90% svoje površine od 1960-ih godina do danas, a taj trend se i dalje, nažalost nastavlja…

Sve je počelo 1920-ih kada je Uzbekistan postao dijelom SSSR-a i kada je Staljin odlučio da centralnoazijske republike pretvori u ogromne plantaže pamuka. Iskopavši stotinama kilometara duge kanale iz rijeka Sir-Darje i Amu-Darje preusmjerili su vodu na pamučna polja. No, bez ovih značajnih pritoka, razina Aralskog mora počela je opadati te je postajalo sve slanije.

Pored dvije velike pustinje u regiji, Karakuma i Kisilkuma, sada na mjestu Aralskog mora nastaje još jedna – Aralkum. S njene površine u atmosferu odlaze ogromne količine fine soli koja se nekada nalazila u slanom Aralskom jezeru. Sovjetske vlasti koje su proširile razvoj industrije pamuka na ovom području nisu predvidjele kakav će utjecaj imati ogromna upotreba pesticida i herbicida, koji su s plantaža putem rijeka završili u Aralskom moru.

Stanovnike je naknadno pogodilo niz zdravstvenih problema – s bubrezima, dišnim putevima i jetrom. Kontaminirana voda za piće uzrokovala je niz ovakvih problema, što se i nastavilo pogoršavati. Kada se more povuklo, toksične kemikalije ostale su na morskom dnu. Pješčane oluje raširile su ih atmosferom pa su i pogodili velik broj ljudi u tom kraju. Mještani su se borili s nizom drugih bolesti i problema – usporeni rast, smanjenje plodnosti, srčani problemi, a zabilježen je i porast oboljenja od raka.

Zaključak jedne od studija bio je i kako se pojava raka jetre udvostručila u razdoblju od 1981. do 1991. godine. Druga je istraga pokazala kako je do kraja 90-ih smrtnost djece bila između 60 i 110 na 1000 rođenih, što je puno više od ostatka Uzbekistana i Rusije koji bilježe smrtnost od 48 tj. 24 djeteta na njih 1000. Ove su bolesti bile javna tajna. Tek nakon raspada Sovjetskog saveza vlasti su priznale nestanak Aralskog mora.

Uz to isušivanje uništava floru i faunu. Posljedice po gospodarstvo su katastrofalne. Ribe odavno nema u Aralskom jezeru. U šezdesetim godinama prošlog stoljeća godišnji ulov je iznosio 40.000 tona.

Padom vodostaja povećao se i salinitet vode što je uništilo sve riblje vrste u Aralskom jezeru. Mnoge vrste ptica izgubile su svoje stanište. Promijenila se i klima, nekada je Aralsko jezero sa 69.000 kvadratnih kilometara i preko 1.080 kubnih kilometara vode imalo ulogu regulatora klime.

Ujedinjeni narodi ovo područje nazivaju simbolom uništenja planete od ljudske ruke. Aralsko more pokazuje kako je dovoljna samo generacija da se uništi jedno od najvećih i najljepših vodenih površina na planeti. Aralsko jezero nazivali su ‘Plavim morem’ zbog izuzetne bistrine i odsjaja neba.

Nestanak Aralskog jezera često se navodi kao jedan od najvećih ekoloških promašaja 20. stoljeća, a primjer Aralskog mora danas se koristi u brojnim studijama o klimatskim promjenama, upravljanju vodnim resursima i ljudskom utjecaju na prirodu.

Kad sam već u Uzbekistanu, odlučio sam potegnuti i do ovdje.  Nema ceste, doslovni off–road, vožnja nekadašnjim dnom jezera, danas pustinjom. Savladivo isključivo džipom s pogonom na sva četiri kotača.