Godine 384. prije Krista na otok Hvar su doplovili stari Grci, donijeli lozu te je nasadili u plodno starogradsko polje. Tradicija vinogradarstva i proizvodnje vina održala se do danas te su Hvarani vješto, unatoč mnogim ratovima, nedaćama, iseljavanju i bolestima (kao da život, pogotovo nekada, na otoku nije bio dovoljno težak i izazovan) – njegovali svoju lozu. Loza i vino, bila su jedina sigurnost – i hrana i lijek. Upravo su o urodu loze ovisile mnoge otočke obitelji.
Krajem 19. stoljeća – kada je, ne zaboravimo, u Dalmaciji 90% stanovništva živjelo od vinove loze – na Hvaru je njome bilo zasađeno 5.750 hektara dok danas hvarski vinogradi pokrivaju samo 300 ha. Osim loze, koja se najviše uzgajala, imali su tad vrijedni stanovnici otoka Hvara – najvećim postotkom poljoprivrednici – 1200 mula, magaraca i konja, a i otočana je u to vrijeme bilo preko 22.000. Danas Hvar ima upola manje stanovnika.
Starogradsko polje
Grčki doseljenici s razlogom su odabrali osunčani otok Hvar. Odmah su se primili posla te plodno Starogradsko polje, Ager, podijelili na 73 jednake parcele te ih dodijelili doseljeničkim obiteljima i ubrzo sadnjom prve loze započeli priču o Hvaru – otoku vina! Čak je i na grčkom novcu, kovanom na otoku Hvaru bio je otisnut grozd s lišćem, a na drugoj strani vrč s vinom (kontharos).
Starogradsko polje je krško polje i najveća plodna ravnica na svim jadranskim otocima. Nalazi se u središnjem dijelu otoka Hvara, između Staroga Grada i Vrboske. Dugačko je oko 6 km, s prosječnom širinom od oko 2 km te zauzima površinu od 1376 ha. Podjela zemljišta sačuvana je do današnjih dana kao sustav putova i terasiranih parcela. Riječ je o najbolje sačuvanom antičkom grčkom katastru na Sredozemlju. Starogradsko polje je u kontinuiranoj upotrebi kao poljoprivredno područje i zasađeno je istim kulturama već 2400 godina što svjedoči o kontinuitetu i trajnosti funkcije kroz stoljeća. Zbog spomenutih karakteristike od 2008. godine upisano je na UNESCO-vu listu svjetske baštine.
Od sorti vina danas je Hvar najpoznatiji po plavcu malom i bogdanuši, a ove, vrlo neobične, 2020. godine imao sam priliku tri puta biti posjetiti Hvar. Sredinom ljeta brodom i kasnije u rujnu i listopadu za vrijeme berbe (jematve). Zanimljivo, u središnjem dijelu otoka (općina Jelsa zauzima 55% posto ukupne površine otoka) ove godine od domaćina – vlasnika konobi, restorana i smještaja – niste mogli čuti nezadovoljstvo ili s lica očitati razočarenje ‘korona sezonom’. Naprotiv, rezimirajući sezonu početkom listopada nisu krili zadovoljstvo da je s obzirom na proljetna predviđanja sezona bila i – vrlo dobra! Čini se da je ove godine došla na naplatu višegodišnja strategija održivog i zdravog pristupa turizmu ljudi jelšanskog kraja. U konačnici, jedino takav pristup turizmu i fer cijene donose rezultate dugoročno. Jer samo zadovoljan gost se vraća, a preporuke takvih najbolje su – i dovode nove goste.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Početkom listopada, kada se otok polako prazni od turista, život ne staje. Domaćini sad imaju malo više vremena za sebe. Okupati se u moru, trunku odmoriti i vrijedno prionuti pripremama za novu sezonu. Primjećujem da ovdje gotovo nitko nije usko specijaliziran za jednu granu turizma, sve se nekako nadopunjuje. Vlasnici konoba i restorana imaju svoje vrtove i lozu, privatni iznajmljivači bave se i poljoprivredom, mladi osmišljavaju biciklističke ture doživljaja istim onim putevima kojima već gotovo 500 godina u noći na Veliki petak u procesiji ‘Za Križen’, između šest mjesta središnjeg dijela otoka, pobožno korača narod ovoga kraja. Uz vinograde tu su i maslinici, kroz godinu sade se vrtovi, održavaju voćnjaci, lavanda… Ubiru se plodovi, marljivo se radi i priprema sve ono zbog čega će gosti doći i dogodine.
U drugim ću vam tekstovima pisati više o kulturi, tradiciji i ljudima otoka, Jelsi, Vrboskoj, Vrisniku i ostalim predivnim mjestašcima u unutrašnjosti otoka, vijugavim cestama, ‘strašnom’ tunelu Pitve kojim se dolazi na strmu južnu stranu otoka gdje se oko Zavale i Ivan Dolca skrivaju predivne plaže i uvale, Za križen, umjetninama koje kriju kameni zidovi crkava u Vrboskoj…
Mnogo je toga za ispričati i doživjeti, no sada ću se zadržati na vinu i hrani – vinarijama, restoranima i konobama! Idemo piti i jesti središnjim dijelom otoka Hvara!
PZ Svirče
Započeti priču o proizvodnji vina u novije vrijeme na Hvaru, a ne spomenuti PZ Svirče bila bi velika nepravda jer upravo su iz ove zadruge potekli neki danas uspješni i poznatiji hvarski vinari. Zadruga ima gotovo 200 zadrugara i kooperanata koji za vrijeme berbe dovoze i prodaju grožđe vinariji smještenoj u srcu otoka Hvara, u slikovitom mjestu Svirče. Od 1997. godine počinje s otkupom grožđa za Badel, a od 1999. godine zadruga počinje s proizvodnjom i punjenjem vina.
U vinariji sam bio u dva navrata, a posljednji put baš u vrijeme kada su jedan za drugim pristizale prikolice sa zadnje ubranim grozdovima plavca malog s južne strane. Valjalo je požuriti i sve pobrati što brže. Kiša proteklog vikenda ubrzala je stvari, grožđe se mora ubrati prije nego što krene proces truljenja. Stigli su na vrijeme, muljača je marljivo gutala grozd po grozd. Ma kašetu po kašetu, ogromna je ta muljača!
Vina Tomić
Degustacija u vinariji Tomić jedinstven je doživljaj koji je šteta propustiti. Što vas je više – to bolje. Probat ćete redom njihovu Belecu, Pošip, Opolo Nobile, Illyricum, Plavac mali, prošek, likere od rogača i kadulja i još pokoje vino, a ako naleti i vlasnik Andro mogli biste se zadržati i više sati.
Kušaonica je sagrađena, zapravo isklesana u kamenu sa svodovima od sedre i stupovima od travertina, po uzoru na Dioklecijanove podrume, mjesto je to gdje ćete pod stručnim vodstvom upoznati čari vina vinarije Tomić. Uz to, naučit ćete ovdje da se „pije na ure, ne na litre“.
Vina Carić
Obiteljska vinarija iz čijeg pristupa izvire ljubav prema otoku Hvaru i vinima koje proizvode. Svako vino Vinarije Carić ima svoju posebnu priču, svaki vinograd (na Hvaru većina vinarija nema sve nasade na istom lokalitetu), trs i grozd također.
Paleta proizvoda sastoji se od osam vina, među kojima svatko može pronaći nešto za sebe, od svakodnevnih stolnih vina pa sve do vrhunskih vina koja se ispijaju u posebnim prigodama. Najnoviji proizvod vinarije je crna kupaža imena Jubo’v.
Vinarija Braća Plančić
Nakon što sam u rujnu bio u berbi kod jednog mladog vinara (Bel’ Iakov) s ovog područja, vjerojatno sam sazrio pa sam početkom listopada bio u jednoj od većih i poznatijih – vinariji braće Plančić.
Jedan od kooperanata Vinarije Braća Plančić je i vitalni devedesetogodišnjak, Jovanino Plančić, stric predsjednika Vlade. Ugodno smo popričali beruć grožđe zajedno.
Nakon što smo ubrali i zadnji grozd ekipa je druženje i okrjepu pronašla u prostorima Vinarije Braća Plančić. Divno su nas ugostili nakon što smo pomogli u berbi plavca malog.
Za ručak imali smo priliku uživati u fenomenalnoj gregadi u kojoj se grabilo zubatca, šanpjera, škarpine,a pripremio ju je gospodin Jurica Tomičić, vlasnik restorana Kod Kapetana u Hvaru.
Gregada je staro ribarsko jelo koje su nekad na Hvaru pripremali od sitne ribe i one koju nisu mogli prodati. Kako to često biva, nekad sirotinjsko jelo danas je specijalitet te se u gregadu stavljaju najkvalitetnije bijele ribe.
Ahearne wines
Jo Ahearne podrijetlom iz Londona ima zavidnu vinsku karijeru koja se proteže više od 25 godina, a surađivala je i s različitim vinarima diljem svijeta. Ne bi to bilo ništa neobično da Jo nije prije par godina odlučila preseliti na otok Hvar i proizvoditi vlastita vina u pitoresknom Vrisniku. Vjerujem da je nemoguće da vam se ova žena ne svidi. Iz svake njene riječi, svakog dodira butelje i pogleda prema bačvama punim vina koje odležava osjeća se istinska i iskrena ljubav prema vinu i ovom poslu. Osjetit ćete to i ispijajući svaki gutljaj vina Ahearne.
Ahearne vinarija u ponudi ima pet sorti vina: ružičasto vino Rosina, dva bijela vina (pošip i maceracijsko vino – Wild Skins), kupažu darnekuša i plavca malog – Terrence Patrick te barrique plavac mali – South Side.
Vinarija Bell’Iakov
Za razliku od većine hvarskih vinarija koje imaju dugu obiteljsku tradiciju, vinarija Bell’Iakov broji svoje prve godine. Većina vinograda smještena je na južnim padinama Hvara oko mjesta Ivan Dolac, a manji dio je u starogradskom polju. Vinarija nudi pet mono sortnih vina: bogdanuša, prč, maraština, plavac mali.
Vina Ventus
Vinarija Ventus iz Vrisnika također je novo ime na vinskoj karti našeg najsunčanije otoka, a svojim su vinima dali nazive po lokalnim vjetrovima – Maestral, Jugo, Levant, i, naravno – Bura.
Konoba (kušaonica) osvaja na prvi pogled, a njihova vina možete naručiti u restoranu Beštija u Zagrebu
OPG Toni Bojanić
Posljednja vinarija koju sam obišao je ona mlade obitelji Bojanić. Mala je to vinarija s dugom obiteljskom tradicijom na južnoj strani otoka. Godišnje pune 5000 boca, a mnogo bolji poznavatelj vina u ekipi – Ivo, imao je samo pohvale.
Bojanići imaju četiri etikete, bijelo, ružičasto i dva crna od kojih se Plavac Bojanić Bad 2016. posebno ističe.
Vinara i vinarija u ovom kraju ima još, no nešto sam morao ostaviti i za idući posjet otoku Hvaru. Spremni za klopu? Krećemo…
Artichoke, Jelsa
Artichoke u Jelsi, odmah na rivi, spoj je tradicionalnih mediteranskih okusa i moderne-kreativne kuhinje. Izvrstan restoran u kojem sam bio više puta.
Konoba Nono, Jelsa
Još jedan vrhunski doživljaj u Jelsi, koji nikako nije za propustiti. Domaćin Ivo pobrinut će se da se u Konobi Nono ne osjećate kao gosti, već prijatelji koji se samo dugo nisu vidjeli!
Konoba Vrisnik, Vrisnik
Konoba u okolici Jelse koju bi bilo šteta zaobići. I to baš u divnom mjestu na brdašcu, Vrisniku, o kojemu ću još pisati. Izvrsna hrana i ugodna, obiteljska atmosfera u predivnom ambijentu!
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Duboković dvori, Pitve
Mjesto gdje se odlično jede, a i ambijent te pogled su vrh! Konoba se nalazi u predivnom i, zapravo, ogromnom dvoru usred naselja Pitve (3 km od Jelse), koje će vas očarati svojim ‘stisnutim’ kamenim kućama i uskim popločanim uličicama. Ne brinite, nećete se izgubiti, jasni putokazi neće to dozvoliti, a i miris peke i gradela jasno će vam dati do znanja gdje je vaš cilj.
Jurin podrum, Stari grad
U Starom gradu završili smo neplanirano, a još slučajnije završili u ovom hvarskom biseru. Nisu me dugo trebali nagovarati da po prvi puta prvi u životu probam bravetinu. Početak listopada, taman je sezona – takva prilika se ne propušta!
Bravetina je meso ženske ovce koja se nije janjila ili muške nekastrirane životinje, u pravilu ne starije od dvije godine. Boja mesa tamnocrvena, čvrsto i lijepo je prošarana masnoćom, a očekivao sam da bi okus mogao biti i intenzivniji, no nije. Bilo je taman!
O delicijama iz Jurinog podruma više sam pisao ovdje.
Gamulin chocolates
U maloj čokolateriji u Jelsi gospođa Fedra priprema prefine čokolade bogate raznovrsnim mediteranskim voćem i biljem, kojima otok Hvar obiluje. Na fotografiji možete vidjeti kako izgleda 8 grama čiste sreće! Praline sa suhim smokvama, lavandom, kaduljom, rogačem i medom. Probao sam upravo tim redom.
Stigli ste do kraja ove eno-gastro priče središnjim dijelom otoka Hvara. Za vas je završila sa slatkim, a ja ću po jednu butelju iz svoje hvarske kolekcije…
Što odabrati? Ma znam što ću – jedan plavac mali s južne strane. Što drugo raditi? Večer je, sve je zatvoreno. Mmm… Volim kako opija to vino. Opija je kriva riječ. Omađija. Da, omađija – onom ugodnom i, vjerujem dobro vam poznatom, toplinom koja krene tijelom već nakon prve čaše. Prvo jezik i nepce, zatim se zarumene obrazi, ubrzo i uši. Još koja čaša i ugodnog osjećaja neće biti pošteđeni ni mali nožni prsti…Mmm…
Priče i fotke s mojih putovanja pratite na @idemo_putovati Instagramu: