Blog posts

Siofok, Balaton, Mađarska – vikend izlet
[post-views]

Siofok, Balaton, Mađarska – vikend izlet

blog, Jeftina putovanja, Putovanja

Kako smo ove godine već tri puta motorima bili na Jadranu za dvodnevni izlet na Balaton lako smo se dogovorili. Nakon Biograda (2x) i Pule, a pošto je za sada otpala (ili je barem odgođena za rujan) duža ruta po Balkanu, Siofok se činio kao dobro došla promjena i zanimljiva destinacija.

Inače sam često u Mađarskoj i znam da Budimpešta nema veze s ostatkom zemlje nisam očekivao ništa spektakularno ni na Balatonu, međutim ostao sam ugodno iznenađen.

Cesta je cijelim putem kroz Mađarsku grozna za motor jer svako malo iz asfalta izranjaju neki hupseri. Zamislite kao da vam je malo deblja žica od usisavača ostala pod tepihom (npr. ne strujni kabel nego onaj od cijevi usisavača). Tako da svako malo „poskočite“ zajedno s torbama. Svaki od tih hupsera iznova vas podsjeti da imate genitalije! Ok, možda ovo sa usisavačem i nije bila najspretnije izabrana poredba jer se ne sjećam kada sam ga zadnji put upotrijebio, ali glavno da ste shvatili! :)

Pedesetak kilometara nakon Nagykanizse dolazimo do kružnog toka s kojeg se pruža pogled na dobar dio Balatona, a nakon silaska vozimo uglavnom uz samo jezero sve do Siofoka. Tu počinjete primjećivati dašak „morskog ugođaja“. Naravno da nema onog mirisa soli ni oduševljenja dok ugledate Jadransko more s Velebita, ali put vam svako malo presijecaju oskudno odjevene Mađarice natovarene ručnicima, ležaljkama te luftićima. Bude tu i pokoje muško, ali jedva smo ih par uspjeli vidjeti.

Svi se oni slijevaju prema Balatonu. Što se više približavamo Siofoku ljudi je sve više, a u samom gradu prava je gungula – puno ljudi, puno automobila, a nije neuobičajeno na cesti vidjeti Ferarri ili Porsche.

No, oči nismo toliko napasli na ovim autima koliko u moto salonu dvadesetak kilometara pred Siofokom. Isprava smo mislili da je riječ o nekoj motorijadi, ali ne, to su ljudi došli (njih jedno dvadesetak) pogledati nove Suzuki i Ducati modele za 2011. godinu. I to modele u svim kombinacijama boja za sezonu. Najviše mi se dopal Ducati Diavel, djeluje moćno!

Mađari Siofok nazivaju još glavnim gradom Balatona, aludirajući pri tome ponajviše na grad kao centar noćne zabave za mlade Mađare i istočne Nijemce koji ovdje dolaze na ekskurzije. Siofok i Balaton nekada su bili tradicionalna ljetna odredišta za istočne Nijemce budući da drugdje nisu smjeli ići.

Centar zbivanja, kako po noći tako i po danu, su šetnica Petőfi sétány i tri kilometra duga plaža nešto niže. Šetnica je s obje strane krcata restoranima, barovima te klubovima, a još ih se desetak nalazi na plaži. Najpoznatiji i najveći je Coke klub na plaži. Kroz dan je Coke klub dobar odabir ukoliko se želite brčkati u bazenu (jer Balaton je ipak malo blatan) u kojem, začudo, nema gužve, slušati nastup nekog DJ-a ili lokalne rock grupe i lagano pijuckati koktel ili pivu. Cijene su OK za naše pojmove – 0,5l točene pive ima od 10-20kn, normalno, ovisi gdje ste je naručili!

Ulaz na plažu se naplaćuje 1000 Ft, a nakon 16h cijena je upola manja. Naravno, moguće se i prešvercati unutra kroz neki od barova na šetnici. Ako ste dovoljno fer popit ćete i piće na terasi tog bara pa pravac plaža. Tijekom noći ulaz na plažu je slobodan, ali se naplaćuje ulaz u sam Coke klub, koji je ograđen od ostatka plaže.

Svi barovi rade do ranog jutra, nema fajrunta prije 5, 6 sati. Najbolje je kružiti okolo po plaži te uzduž šetnice i zadržavati se tamo gdje vam se svidi. Usput ćete po šankovima imati priliku vidjeti i više pari sisa i guzica, no to nas i nije previše zanimalo. :) Što se muzike tiče ima svega – od country-a, preko karaoka do rocka i techna. Što se više bliži jutro ekipa sve pijanija tumara šetnicom i plažom. Ni mi nismo zaostajali! Tu večer možda nismo oborili rekord u popijenim pivama (12×0,5l po glavi), ali definitivno jesmo u količini konzumirane hrane – pojeli smo 4 kebaba, od toga jedan s pomfritom, 1 hamburger i 3 komada pizze. Sve po glavi! :)

Ovo je izgleda bio udarni vikend pa smo zbog toga nešto ranije popodne sat i pol tražili smještaj. Nažalost hostel koji nam se izvana dopao bio je dupkom pun pa bi jednostavno ostavili motore na nekom mjestu i svako je na jednu stranu išao tražiti smještaj po kućama. I tako par puta. Nisu to male kučice, ima pravih vila, slično kao kod nas na moru. Kad smo već počeli gubiti nadu i počeli se miriti sa sudbinom da ćemo spavati na klupici dogovorili smo s nekom gospođom u samom centru da spavamo kod nje, tj. u njezinoj kući.

Nakon pola sata sporazumijevanja na sve moguće načine (jer ne zna niti riječ engleskog ni njemačkog, a mi na mađarskom znamo samo „Jona pot“ – Dobar dan, „Kisenem“ – Hvala, „Šor“ – Piva) dogovorili smo se da spavamo u sobi na katu za 20 eura po osobi. Ponudila nam je i doručak, koji smo objeručke prihvatili, ali smo ga prespavali! To nuđenje doručka bilo je legendarno – ubrzo nakon što smo se smjestili žena nam je pokucala na vrata s rječnikom u ruci dok je sa tri prsta svakim označavala jednu stranicu riječnika. Palcem je označila „Morning“, kažiprstom „Breakfast“, a srednjakom „Terrace“. Shvatili smo što nam želi reći, njezin trud nije bio uzaludan! :)

U nedjelju ujutro prije puta od niti 200km otišli smo na plažu odspavati još koji sat i negdje oko dva popodne krenuli smo doma. Potrebu za hranom nismo imali do ponedjeljka, možda smo ipak pretjerali s kebabima? :)

Zaključak i završna ocjena

Sve u svemu – jako dobro! Ako vam je dosta prenapuhanog Zrća i želite se malo maknuti na koji dan s uobičajenih morskih destinacija ovo je i više nego dobra alternativa. Valjda vam i Siofok, i Balaton, i Mađarice ubrzo dosade, ali za prvi puta bilo je odlično!

 

About the author

Leave a Comment