O blogu

Vjerujem da sam većini posjetitelja, koji me ne poznaju osobno, dužan otkriti nešto o stranici i sebi. Dakle, do proljeća 2013. godine imam ‘normalan’ stalni posao i ‘normalno’ radno vrijeme, no tad dajem otkaz. Od idućeg dana koristim preostali godišnji do kraja otkaznog roka, a već idućeg tjedna slijećem na Šri Lanku… i avantura može početi! Od tada se nakupilo dosta novih gradova i sela, novih zemalja i divnih ljudi!

Odluka da dam otkaz i krenem putovati nije došla ‘iz vedra neba’, nego je rasla u meni i godinama me kopkala misai kako da to sprovedem u djelo. Krajem 2010. godine iz hobija pokrećem nekoliko web stranica na kojima sam dosta radio te nakon nekog vremena postaju popularne. S vremenom sam se još više tome posvetio, uz to razvijam nove online projekte, i nakon nekog vremena osjećam da je došlo vrijeme za promjenu. Od tada većinu posla mogu odraditi online i nisam vezan uz lokaciju.

“The WORLD is too big to stay in ONE PLACE,
LIFE is too short to do just ONE THING.”

Facebook stranica Idemo putovati, piti i jesti, koja je usko vezana uz ovaj blog, nastala je nešto kasnije, točnije – početkom studenog 2014. godine, dok sam na aerodromu čekao let za Filipine. Tek nekoliko trenutaka prije boardinga pozvao sam svoje Facebook prijatelje da mi se virtualno pridruže u istraživanju te predivne zemlje. Dolaskom u Manilu shvaćam da stranica ima već gotovo dvjesto pratitelja, a svakom objavom bilo ih je sve više. Na Filipinima sam, u tom navratu, proveo mjesec dana, a sjećam se da sam se kući u Varaždin vratio s više od tisuću ‘fanova’. Danas stranica broji preko 65.000!

Kako sam uvijek putovao vrlo jeftino, počevši od cijena avio karata pa do smještaja, nakon nekog vremena i više upita ljudi na stranici počinjem objavljivati letove na blogu i Facebooku, što i dalje redovito radim. To je moja strast i veseli me da ako već ja ne odem na neko putovanje da barem drugima uštedim nešto novaca.

Suradnja?

Uvijek sam otvoren za suradnju ili partenrstva pa se o mogućnostima koje nudim možete informirati ovdje. Naravno, veselim se i svim vašm idejama i prijedlozima za suradnju.

Oni koji me žele bolje upoznati neka prate ovaj blog i Facebook stranicu Idemo putovati, piti i jesti, a mogu pročitati i intervju koji sam dao za lokalni portal i novine.

Kako to da si se odlučio na putovanja u nama daleke nepoznate krajeve?

Od malena sam obožavao listati atlase i proučavati zemljopisne karte te mi je geografija u školi bila najdraži predmet. Tijekom godina skupilo se nešto putovanja, ali s obzirom na vezanost uz posao i isključivo godišnje odmore to je uvijek bilo maksimalno dva putovanja godišnje. Na tim putovanjima rodila se još veća ljubav prema novim krajevima i jednostavno sam htio ispuniti dječački san.

Znači, znao si od malena što želiš, što je bio pokretač svega, poput davanja otkaza na poslu?

Prije nekoliko godina sam iz hobija pokrenuo par web stranica na kojima sam dosta radio i koje su postale popularne. S vremenom sam se još više posvetio tome pa sam odlučio maksimalno iskoristiti ponuđeno i dati otkaz na tadašnjem poslu. Kako od tada većinu posla mogu odraditi online, napokon je došlo vrijeme da još više vremena posvetim putovanjima. Budući da često na putu budem mjesec i više dana, uvijek pokušavam pronaći neko mjesto sa stabilnim internetom kako bi mogao odraditi posao.

Na temu putovanja imaš i popularnu stranicu na Facebooku, kako je došlo do toga?

Kada bi se vratio s nekog putovanja, uvijek bi me prijatelji ispitivali da im pokazujem slike i pričam dogodovštine, pa me to potaknulo da noć prije prvog odlaska na Filipine pokrenem Facebook stranicu “Idemo putovati, piti i jesti”. Na toj stranici objavljujem fotografije i neke zanimljivosti kako bi prijatelji mogli vidjeti što radim i gdje sam. Ubrzo je stranica prerasla krug mojih prijatelja i već sada ima blizu 25 tisuća fanova. Često mi se javljaju i domaći avanturisti te se s njima nalazim na svojim putovanjima, naravno ako nam se putevi sretnu.

Koje bilo tvoje prvo veće putovanje i kako si se odlučio baš za tu zemlju?

Moje prvo duže putovanje bio je Vijetnam na koji sam se odlučio zato što je avionska karta bila izuzetno povoljna. Tamo sam planirao ostati tri tjedna, no već nakon par dana u Ho Chi Minh-u uviđam da mi to ni približno neće biti dovoljno da doživim tu veliku i prekrasnu zemlju. Propuštam povratni let te cijelo to ljeto (2014. godine) provodim u Jugoistočnoj Aziji, proputovavši još Laos, Kambodžu i Tajland.

 

Osim Jugoistočne Azije, koje destinacije si posjetio?

Kada god bi ulovio dovoljno godišnjeg odmora i uštedio nešto novaca, volio sam otputovati negdje izvan Hrvatske. Tako sam posjetio daleku Kubu, Tunis, Egipat, Tursku, Portugal, SAD, Englesku, Irsku, Škotsku, Tanzaniju, Zanzibar, Šri Lanku, Filipine, Maleziju, Kinu, Rusiju uz naravno okolne zemlje.

Od svih zemalja koje si posjetio, koja ti je ostala u najljepšem sjećanju?

Svaka zemlja je posebna na svoj način, treba samo putovati otvorenih očiju, bez predrasuda i teško da ćete naići na neku koja vas neće oduševiti. Ali ako baš moram izdvojiti – Filipini! Prekrasna zemlja s preko 7000 otoka. Neki dan sam se vratio s Filipina po treći put i svejedno jedva čekam da idem ponovno. Ljudi su otvoreni, nasmijani i uvijek spremni pomoći strancu.

 

Najupečatljivije iskustvo?

Bilo je mnogo zanimljivih dogodovština i ljudi, no možda najupečatljivije je jedno couchsurfing iskustvo (besplatno spavanje na kauču). Početkom prošle godine nekoliko sam dana spavao kod mlade afričke obitelji u Tanzaniji. Iako se radilo o dobrostojećoj obitelji u Moshiju, gradu podno Kilimanjara, sve je bilo vrlo skromno. Spavao sam na tek nekoliko centimetara debelom madracu, spužvi na podu, no cijelo iskustvo boravka bilo je prekrasno i nešto što ti promijeni poglede na život, a posebno na hranu. Tamo uvidiš kako kod nas na Zapadu megalomanski i pomalo bolesno pristupamo, kako životu tako i prehrani. Iako si ta obitelj može priuštiti više, jedu isključivo onoliko koliko im je potrebno. Jedna stvar posebno mi se urezala u pamćenje; kako je običaj kod couchsurfinga, ako imaš mogućnost svojem domaćinu doneseš neku sitnicu iz svoga kraja kao znak zahvalnosti, pa sam ja Johnu odlučio odnijeti bocu pelina, supruzi medicu, a djeci nekoliko vrećica kiki bombona i bajadere. Kada su prvog dana klinci stigli iz vrtića otac im je rekao da sam im donio slatkiše, a on je iz frižidera izvadio tek jednu bajaderu te nju nožem razrezao na četiri jednaka dijela koju su tada podijelili on, supruga i djeca. I to je bilo to – ništa do idućeg dana. Znamo koliko traje čokolada ili bombonijera u našim kućama. Slično je bilo i s pelinom, jednom smo nazdravili, popili čašicu i ode flaša nazad na policu.

PRIČA: Kako se jedu bajadere u Africi (mojih prvih par dana u Tanzaniji)!

 

Tvoja stranica se zove “Idemo putovati, piti i jesti”, da li isprobavaš neku hranu koja baš i nije “normalna” za nas?

Da, iako sam doma dosta izbirljiv što se tiče prehrane, na putu isprobam gotovo sve što se nudi. Bilo je tu krokodila, škorpiona, skakavaca i sličnih “delicija”, a možda najneobičnije što sam probao nedavno su pileća crijeva na žaru, lokalni specijalitet s Filipina.

Svi imamo predodžbu da su takva putovanja luksuz, moraju li daleka putovanja nužno biti i skupa?

Iako kod nas često prevladava takvo razmišljanje to je prošlost. Danas živimo u vrijeme kada se može putovati daleko za ne prevelike novce. Upravo sam zahvaljujući jeftinim avio kartama u prvim mjesecima prošle godine bio u Americi, Kini, Tanzaniji i na Zanzibaru. Sve te povratne karte zajedno nisu koštale više od 800 eura. Normalno, poželjno je biti fleksibilan što se termina tiče i mnogo se toga može iskombinirati.

Gdje pronalaziš jeftine aviokarte?

Na internetu ima već dosta stranica koje redovito objavljuju povoljne letove, pratim i više foruma, a i na putovanjima srećeš ljude koji putuju na sličan način pa si onda međusobno dojavljujemo kad netko naiđe na nešto zanimljivo. Kada pronađem jeftine letove objavljujem ih i na svojoj Facebook stranici.

 

Imaš li neki savjet ili trik za buduće putnike?

Svi vjerojatno znaju za SkyScanner, jednu od najpopularnijih stranica za pretraživanje letova, ali rijetko tko koristi opcije ’najjeftiniji mjesec’ za neku destinaciju. I sam često tako tražim povoljno letove.

Da li si na putovanjima stekao nova prijateljstva?

Kako često putujem sam, najčešće odsjedam u hostelima i preko couchsurfinga, a to su idealni načini za upoznavanje drugih ljudi i kultura. Tako sam na primjer u Vijetnamu upoznao Gary-a iz Engleske s kojim sam iduća tri tjedna putovao Azijom. Na Filipinima sam sasvim slučajno bio u istom smještaju kao i Varaždinka Maja s dečkom iz Engleske, što sam tek saznao nakon upoznavanja. Nevjerojatno je bilo to što se nikada prije nismo susreli, a živimo tek dvije ulice dalje jedan od drugog.

Takva prijateljstva ostanu za cijeli život.

 

Rekao si da često putuješ sam, možeš nam reći nešto o tom izboru?

Budući da isključivo putujem kada ulovim povoljne cijene avio karata, koje su uvijek u nekim zadanim uvjetima, rijetko tko od mojih prijatelja ima mogućnost pustiti sve i otići na putovanje. Tako sam s vremenom odlučio kako nema smisla stalno nekoga čekati i nagovarati te sam jednostavno krenuo u tu avanturu. Iako ljudi misle je to možda dosadno, imam više vremena za istraživanje nekog grada ili zemlje, sam biram svoj tempo, zbog okolnosti upoznajem mnogo novih ljudi te moram priznati da sada više preferiram putovati sam.

Da li imao neke neugodne situacije na svojim putovanjima?

Da pokucam u drvo, nisam imao većih neugodnosti, ali mogu izdvojiti slučaj iz Kine kada sam na bankomatu podigao deset krivotvorenih novčanica od sto yuana, što je otprilike oko tisuću kuna. Ne bih ni primijetio da mi jednu prvo nije odbio taksist, a zatim i u podzemnoj pri kupnju karte. Ako ništa drugo, sada barem znam kako izgledaju krivotvorene novčanice od 100 yuana. Kasnije sam tek saznao da su krivotvorene novčanice normalna pojava u Kini, ali rijetko ćete ih dobiti baš na bankomatu.

Osim ovog i ponekog kašnjena prtljage, ne mogu se sjetiti drugih neugodnosti, a ni s ovim više nemam problema jer zadnje vrijeme putujem samo s ručnom prtljagom.

Dosta si toga prošao, kako bi usporedio Hrvatsku s ostalim zemljama?

Mislim da dosta ljudi nije ni svjesno niti ne razmišljaju o tome u kako lijepoj i sigurnoj zemlji živimo. Tijekom putovanja se često iznenadim koliko ljudi iz drugih zemlja je posjetilo ili planira posjetiti Hrvatsku ubrzo.

A Varaždin?

Varaždin je moj grad, u njemu sam rođen i odrastao, a činjenica kako mu se uvijek vraćam dovoljno govori koliko ga volim i koliko mi znači. Svima koje sretnem ponosno pričam o njemu i njegovim ljepotama te ih pozivam da se i sami u to uvjere.

Kakvi su tvoji planovi što se tiče putovanja?

Pretprošlog Špancirfesta ugostio sam Paula iz Brazila koji se zaljubio u Varaždin i Varaždinke, te me od tada poziva k sebi u posjetu. Budući da u je on cijeli ožujak na godišnjem odmoru, pruža mi se prilika da s njim proputujem i doživim dobar dio Brazila. Nisam dugo razmišljao o toj ponudi te sam neki dan kupio avionsku kartu za Sao Paolo. Na put krećem za desetak dana.

Već dugo nisam bio toliko uzbuđen prije puta, a posebno me veseli da Paulu nosim na poklon bocu pelinkovca koji mu se osim Varaždina i Špancirfesta jako dopao.